Obzirom na vremena u kojima živimo, posljednjih mjeseci posebno često se pitamo koja je svrha svega ovoga što nam se događa i još više, koliko će ovo, barem kako većina nas to vidi, nenormalno razdoblje trajati. Ovo je razdoblje kada očekujemo da nam netko da odgovor na naša pitanja, da nam netko, na primjer, astrolog, da odgovor koliko će sve ovo trajati i kad će završiti. Često se u praksi susrećem s pitanjem, čak možda više i konstatacijom – i onda će nakon svega ovoga biti bolje? Istina je da svaki period života, svako doba na društvenoj razini nosi svoje izazove, teške trenutke kao i one lagodne momente kada stvari idu baš onako kako smo zamislili. Doduše, više se sjećamo tih problematičnih perioda i muka, a sve ono dobro, ugodno i lijepo kao da podrazumijevamo i mislimo da zaslužujemo i nekako uvijek zaboravljamo ta lijepa vremena, ne uživamo previše u njima dok traju nego ih se nakon što postanu prošlost s nostalgijom sjećamo.
No, što se zapravo događa na astrološkom nebu? Što kažu planeti? Koliko će ovo trajati? Jedini odgovor je da nitko zapravo točno ne zna, a ako i zna i to negdje napiše ili kaže, prilična je vjerojatnost da vam se neće svidjeti odgovor. Očekivanja su jedno, a realnost drugo.
Prije nego što je Uran ušao u znak Bika, nekako sam očekivala – barem jednim dijelom – ovakav razvoj događaja. Koliko uopće s Uranom možete bilo što očekivati obzirom na to da je njegovo djelovanje doista posve nepredvidivo i uvijek kada razmišljam o Uranu sjetim se odlične rečenice astrologinje Nancy Hastings koja je Urana opisala jednostavnom rečenicom: Očekujte neočekivano!
Kada se vratimo u prošlost kada je Uran prethodni put bio u znaku Bika od 1934. godine do 1942. godine i podsjetimo što se tada događalo, možda ćemo poželjeti da možda to nismo ni saznali. Ja ne mogu izbjeći da pomislim na uzrečicu kako je povijest učiteljica života, ali mi ljudi, čini mi se, baš i nismo nešto naučili od prošlog Uranovog boravka u Biku. No što se zapravo tada događalo? U tom periodu nakon ludih dvadesetih u kojima se sve činilo mogućim, došlo je do velikog sloma burze, propasti ekonomije i nažalost, scenarija koji je doveo do drugog svjetskog rata. Ne kažem da će scenarij ovaj put biti istovjetan no nije nevažno da razmislimo o onome što se danas događa.
Pa što je prethodilo ovoj krizi u kojoj se nalazimo? Prije nego što je nastupilo doba epidemije, uglavnom nam se činilo kako su nam sve opcije otvorene i da je sve moguće. Činilo se da živimo u doba rasta i razvoja i da taj trend ništa ne može zaustaviti. Naravno, Uran je bio u znaku Ovna, znaku za koji je sve moguće, koji utire nove trendove i za kojeg je jedini mogući put put prema naprijed. Ovaj znak duboko vjeruje da nema prepreke koju on ne može savladati, problema koji ne može riješiti (ili ga barem presjeći kao gordijev čvor). Izraz ‘ne može’ za njega ne postoji. On je usmjeren na sebe na zdrav i pozitivan način. Tijekom boravka Urana u znaku Ovna započela je kultura selfija, samopromocije, influencera, nastupila je era čovjeka usmjerenog na sebe kao početak i kraj svega. Sami sebi postali smo najvažniji i najvredniji. Ne mislim da je to samo loše, ali čovjek je društveno biće i koliko treba razmišljati o sebi, toliko treba razmišljati o društvu u kojem živi jer je sastavni dio društva, osim ako se, kao vrlo rijetki odlučio živjeti izolirano od društva. Tako ni ovi razni influenceri ne bi opstali niti zarađivali da nemaju publike odnosno da nema odgovarajućeg feedbacka od drugih ljudi.
Uran je ušao u znak Bika prije tri godine (u proljeće 2018.) kako bi nam najavio vrijeme promjena, ali i vrijeme nesigurnosti i kriza. Uran je sve ono što znak Bika ne voli. Bik je predan tome da stvori sigurnu životnu platformu koja će mu osigurati predvidljivu egzistenciju, a boravak Urana u Biku donosi upravo sve ono što ovaj znak ne podnosi. Kako sam na stvari gledala tada možete pročitati u mom postu ovdje. A kako sada razmišljam?
Što se dogodilo u međuvremenu? U međuvremenu, 2019. godine negdje iz egzotičnog grada u Kini krenule su glasine o epidemiji novog, nepoznatog virusa. Za koju nas ovdje u Europi, ruku na srce, nije bilo briga. Jer je bilo daleko od nas i naravno, neće se nama ništa dogoditi i ne tiče nas se. I nekako danas, dvije godine poslije, čini mi se da je to poanta Urana u znaku Bika i lekcija koju moramo naučiti – nismo sami na ovom svijetu, što se događa našem susjedu tiče se i nas, a dobrobit našeg susjeda je u konačnici i naša vlastita dobrobit. Međutim, čini se da sporo učimo. Odnosno da ne želimo učiti. Poput razmaženog djeteta mislimo samo o kako ćemo se morati odreći nove igračke koja nam zapravo nije potrebna. Ali je želimo i ne odustajemo. Bez obzira što neko drugo dijete nema igračku i što će svisnuti od žalosti. Tako se uglavnom i mi ponašamo, nije nas briga za druge čak ako će i propast drugih na kraju značiti i našu vlastitu propast. Ovo je vrijeme kada se moramo naučiti fleksibilnosti i u stavovima i u ponašanju jer inače naš brižljivo stvaran materijalni svijet raspast će se do najsitnijih komadića. Uran u Biku uči nas lekciju brige o drugima, dijeljenja s drugima, obraćanja pažnje na druge. Osim toga, zajedno smo jači pa ako mislite da trebamo mijenjati svijet jer su prilike destruktivne i ograničavajuće, nećete to moći bez pomoći drugih. Vremena su nestabilna, naši poslovi nesigurni, naša primanja još nesigurnija, ali neće pomoći držimo li se starih i već izlizanih recepata za uspjeh. Otvorite se prema novim mogućnostima, preispitajte vlastite potencijale i ne zaboravite na one koji su oko vas, oni vam trebaju jednako kao što vi trebate njih. Zaboravite sebičnost, dignite pogled, primijetite što se oko vas događa, to je jedini recept za konstruktivnu promjenu. Ili odaberite živjeti u opustošenom svijetu gdje sve ono što ste sačuvali od krize nećete imati ni s kime podijeliti, ali ni kome pokazati.