Kao u reklami koja se prije par godina prikazivala na svim našim tv-postajama – PRVE TRI SU NAJVAŽNIJE. Ta je reklama samo vješto prezentirala zaključke koje su već davno pokazala psihološka istraživanja. Doista, prve tri godine su važne u razvoju svake osobe. U tom periodu našeg života baš poput spužve upijamo ono što se oko nas događa. I naše dojmove pohranjujemo duboko u sjećanju.

Astrološki, to razdoblje povezujemo s Mjesecom. Mjesec simbolizira naše spontane, instinktivne reakcije. Govori kako pokazujemo ono što osjećamo i što nam je potrebno kako bi se osjećali sigurnima i zaštićenima. Mjesec – možda bi bilo bolje reći Luna jer je to imenica ženskog roda – predstavlja receptivni, pasivni, ženski princip. Nema izvora vlastitog svjetla nego reflektira Sunčevu svjetlost. Također, astrološki predstavlja najvažniju osobu u našim prvim godinama života – majku. Odnosno točnije rečeno, način na koji je mi doživljavamo. Jer, kakva god naša majka bila u stvarnosti, posebno ćemo biti osjetljivi i posebno ćemo memorirati ona njezina ponašanja i one osobine koje odgovaraju poziciji i aspektima Mjeseca u našoj natalnoj karti. Tako, primjerice, ukoliko je u vašem horoskopu Mjesec povezan sa Saturnom doživljavat ćete majku kao zahtjevnu prilično ozbiljnu, ali i kao čvrstu i stabilnu osobu u koju ste se mogli pouzdati. Nasuprot tome, Mjesec koji je povezan s Venerom dat će puno «mekaniju» sliku o majci – možemo je doživljavati kao osobu koja je udovoljavala svim našim potrebama i naučila nas uživati u lijepim stvarima u životu, ali nas nije inzistirala na disciplini i učenju praktičnim stvarima.

Međutim, još jednom naglašavam, riječ je o subjektivnoj slici. Možda su najbolji primjer za to obitelji s više djece. Svako dijete može imati (uglavnom i ima) različite pozicije Mjeseca u svom horoskopu. Dakle, percepcija majke svakog od njih je različita. I ta percepcija obilježava ih trajno u životu. Možda iz svega ovoga što sam dosada napisala ispada da ne možemo puno učiniti kako bismo tu sliku o majci promijenili. Može se reći da to djelomice možda i odgovara istini, ali ipak ima i tu prostora za konstruktivno djelovanje.

Još malo da se vratimo na simboliku Mjeseca. Između svega ostaloga, on predstavlja nesvjesni, instinktivni princip. A to znači da je subjektivan. Dakle, slika koju imamo o vlastitoj majci je prilično subjektivna. U razdoblju kada ona predstavlja cijeli naš svijet, puno toga ovisi o njezinom ponašanju i raspoloženjima, na vjetrometini smo njezinih osjećaja. U prve tri godine dijete misli da su ono i majka jedno i u to vrijeme ono nema razvijeno svoje vlastito ja – što će kasnije itekako dobro nadoknaditi kada će u svakoj prilici pokazivati svoju volju i tvrdoglavost izazivajući tako roditeljsko strpljenje. Odnos s majkom naš je prvi emotivni odnos. Iskustva koja smo u njemu doživjeli, preslikat će se na naš emotivni život i u zrelijem dobu, a da toga vjerojatno nećemo biti niti svjesni.

Međutim, bez obzira na važnost našeg odnosa s majkom (bio on ugodno ili traumatično iskustvo) ne možemo očekivati da ona cijeli život za nas igra ulogu zaštitnice ili da je krivimo za svoje neuspjehe. Uostalom, sjetimo se, i ona je samo osoba od krvi i mesa, sa svojim problemima, kompleksima pa i vlastitim traumama iz djetinjstva. Zrela i doista odrasla osoba sama brine o vlastitim emocionalnim potrebama, istražujući to doista vrlo složeno područje života. Svatko od nas zna koliko su ponekad nepredvidljive i neobjašnjive naše reakcije i ponašanje, toliko da nam se može činiti da nama upravlja neka nevidljiva ruka. To ima veze sa simbolikom Mjeseca u astrologiji koja ga povezuje s nesvjesnim, iracionalnim, instinktivnim.

Spontane reakcije opisane su pozicijom Mjeseca u horoskopu. Netko s Mjesecom u znaku Ovna reagirat će burno i ljutito no ta žestina će se vrlo brzo i splasnuti dok će primjerice netko s Mjesecom u Jarcu biti prilično suzdržan «na prvu loptu» – ono što stvarno osjeća zadržat će za sebe i pokušat će se ponašati na način koji smatra primjerenim u postojećoj situaciji. I sami znamo kako je način na koji reagiramo teško promijeniti. Zapravo, za to nema ni razloga, ali naš život će izgledati kaotično pustimo li da nas vode isključivo naše emocije bez upliva naše svjesne kontrole. Bit ćemo «osuđeni» da se neprestano vraćamo uvriježenim obrascima ponašanja, osvrćući se stalno u prošlost i nespremni da prihvatimo bilo kakvu konstruktivnu novost u našem životu. Naravno, vrlo je udobno živjeti u nepromjenjivom svijetu na koji smo navikli. Pa čak ako se u njemu i ne osjećamo najzadovoljnije. Međutim, prije ili kasnije svladat će nas monotonija. I kada se nađemo u takvoj situaciji, bilo bi dobro da shvatimo da sami možemo nešto učiniti kako bi se pomakli s te mrtve točke. A ne da poput malog djeteta očekujemo kako će to netko učiniti umjesto nas. Sjetimo se, odrasli smo i sami odgovaramo kojim će smjerom dalje ići naš život.