Oči. Po njima nas prepoznaju. Kažu da su oči ogledalo duše. Oči svakog od nas su posebne i drugačije. Kada s nekim razgovaramo, gledamo ga u oči. Skrivamo pogled kada ne želimo kontakt ili želimo skriti svoje misli i osjećaje (kao da ih netko doista može čitati, ali svejedno tako smo uvjereni da je to moguće).
Kada razmišljam astrološki, na licu se krije cijeli spektar astroloških simbola – samom glavom vlada znak Ovna, Venera vlada obrazima, nosom kojim paramo nebo kada želimo svima pokazati ili ga spustimo kada nam je svega dosta vlada Mars, Merkur vlada usnama i grlom…
Koliko su oči važne govori koji planeti njima vladaju. Desnim okom vlada Sunce, a lijevim Mjesec, ako ste muškarac; a ako ste žena obrnuto – desnim okom vlada Mjesec, a lijevim Sunce. Zajedničko ime za Sunce i Mjesec su svjetla jer ta dva planeta (dobro, dobro, oni su zvijezda i satelit) svijetle, jedan danju, drugi noću. Sunce je jedina zvijezda u našem planetarnom sustavu, izvor je svjetlosti i topline. Mjesec, koji nema svog izvora svjetla, odražava sunčevo svjetlo i ovisno u kojoj je poziciji vidimo ga u njegovim različitim fazama. Sunce i Mjesec su nerazdvojan par u astrologiji.
Kada analiziramo natalnu kartu, pozicija Sunca i Mjeseca, a posebno njihov međusoban odnos važan je u tumačenju. Poželjno je da su u međusobnom aspektu, čak i ako je to napet aspekt (rekli bi neki loš aspekt). Kontakt između Sunca i Mjeseca veza je između prošlosti (Mjesec) i budućnosti (Sunce), veza je između pozicije iz koje smo potekli i na kojoj smo u rano doba rasli te svega onoga što možemo postati kao i potencijala koje možemo ispuniti.
Ista je stvar i s našim očima, kroz njih gledamo svijet oko sebe, promatramo ljude, upijamo dojmove i što je najvažnije – učimo. Učiti znači napredovati, rasti i razvijati se. I zato su naše oči tako važne. Pogledom se razumijemo s onima koji su nam bliski, očima uspostavljamo prvi kontakt, prepoznajemo one koji su nam slični, u oči se zaljubljujemo i skrivamo pogled kada ljubavi više nema.
I zato – pogledajte ljude u oči. U današnje vrijeme tako često prolazimo jedni pored drugih, ne prepoznajemo se, zatvaramo se pred svijetom i iskustvima. Čini nam se da je svijet postao siv i tmuran i da nam ne nudi ništa lijepo i radosno. A možda samo trebamo podići pogled.