…al´ jedna je samo tridesetih, kaže Leb i sol u pjesmi pod istim ili sličnim naslovom. Svoju sklonost astrologiji dečki su (ili samo Vlatko Stefanovski?) pokazali i time što su u knjižici svog kompilacijskog CD-a Anthology napisali što su ´po horoskopu´, a Stefanovski je napisao i glazbu za baletnu predstavu pod nazivom Zodiac. Za svaki znak njegova ´pjesmica´. Poslušajte.

Ali nije mi namjera pisati o glazbi ovaj put. Nego o krizi. I to ne čak krizi tridesetih mada vjerujem (i znam) da ulazak u tridesete nije baš neki razlog za slavlje nego o onome što se popularno zove kriza srednjih godina.

Astrologija je bazirana na ciklusima. Promatranjem pojava na nebu i njihovim povezivanjem s događajima na zemlji nastala je i drevna astrologija još u negdje u doba starog Babilona. I naši mali životi odvijaju se unutar nekih određenih ciklusa. Neki od njih su individualni, a kroz neke prolazimo jer se može reći da su na neki način generacijski uvjetovani.

Što je zapravo kriza srednjih godina? Svakodnevnim jezikom rečeno, to je onda kada netko (iako se čini da su to još uvijek češće muškarci ni žene u posljednje vrijeme ne zaostaju) utvrdi da mu je krajnji čas promijeniti svoj život, doista ´živjeti´, da ne želi više robovati istim starim obrascima ponašanja, da je napokon shvatio tko je i što je… I želi baš odmah prekinuti s dotadašnjim načinom života, napustiti sve – i posao i obitelj i zemlju ako može… Jednostavno ne može više podnijeti taj pritisak svog ´običnog´ i sivog života. To je ono doba kada muškarci žele svoju ženu zamijeniti nekim mlađim modelom, a žene u zrelim godinama počnu se odijevati i ponašati poput tinejdžerica (posebno ako nisu bile takve kada su bile u tinejdžerskim godinama). Uglavnom, odjedanput, ljudi u toj fazi imaju osjećaj kako im je još malo vremena preostalo kako bi ostvarili ono o čemu su oduvijek maštali i da ako to ne učine baš SADA da je prilika nepovratno izgubljena.

Kako to izgleda iz astrološke perspektive? U periodu koji obuhvaća kasne 30-te te rane 40-te godine, Uran dolazi u opoziciju sa svojim natalnim položajem. I ne samo to – Neptun također u tom periodu dolazi u kvadrat sa svojom natalnom pozicijom. Pa, dobro, reći ćete vi, a što to sve znači?

Uran u horoskopu svakog od nas predstavlja naš poriv za slobodom, prostorom, našu originalnost i individualnost. Kod osobe koja se inače nije previše zapitkivala o ´smislu života´, često se događa da nije svjesna što stvarno želi, tko je i što je pa se tako jednostavno prepusti struji života koja je onda odnese u tko zna kojem pravcu. Kada se nalazimo negdje otprilike na polovici svog životnog vijeka, postajemo svjesni da su nam mogućnosti smanjene, postajemo svjesni svoje vlastite smrtnosti i zato imamo dojam da nam je preostalo još malo vremena kako bismo napravili nešto sa sobom i svojim životom. I tada počinje šou program…

Ali to nije sve. Uranovoj opoziciji pridružuje se i Neptunski kvadrat. Neptun u horoskopu predstavlja naše najviše ideale, ono radi čega smo se spremni žrtvovati, možemo čak reći da je on naš svojevrsni oltar. Mnogi od nas dali bi ruku u vatru za ono u što vjeruju… do trenutka kada na scenu stupi kriza srednjih godina. Tada počinju razočarenja jer se čini da ono u što smo vjerovali gubi svoju vrijednost. Za mene je možda najslikovitiji primjer zato generacija rođena 50-tih godina prošlog stoljeća čiji se Neptun nalazi u znaku Vage. Jedan od njihovih najvećih ideala je brak. To je generacija koja je sve do krize srednjih godina bila spremna na mnoge kompromise kako bi se brak održao, živjeti ´single´ za njih je bilo nezamislivo. A onda je krajem 80-tih i početkom 90-tih Neptun ušao u znak Jarca. Ideali ove generacije našli su se na velikoj kušnji. Stopa razvoda u tom periodu nastavila je svoj nezaustavljiv porast, a razvod je postao rješenje bračnih problema. Zamislite koji je to udarac za generaciju kojoj je stabilan brak bio ispred svega. Ali život ide dalje.

Kako god da okrenemo, radi se o iznimno kriznom i iznimno važnom periodu života. Što učiniti i kako se nositi s onime što se nekome u tim godinama događa? Kao prvo, kada se netko nađe u tom ´tranzicijskom´ periodu potrebno je da dobro razmisli što to doista želi, je li spreman na drastične promjene za koje misli da će mu podariti toliko očekivanu slobodu ili pak nema dovoljno hrabrosti za takve poteze. U ovakvim okolnostima ljudi često naprave gluposti (baš to tako moram napisati), poruše iza sebe sve mostove da bi onda nakon nekoliko mjeseci shvatili da nema povratka natrag. Ili ima, ali uz paprenu cijenu. Ako je takva osoba doista sigurna kako želi napraviti neku konstruktivnu promjenu, kao i da je spremna na sve ono što takav potez sa sobom nosi, onda nema druge nego da se pokrene. S time da treba imati na umu, kako ovo nije posljednji vlak. Je, potrebno se požuriti, ali ne i toliko da bi otputovali na kraju u pogrešnom pravcu.