Druga polovica Zodijaka započinje s jedinim predmetom koji se u njemu nalazi – znakom Vage. Upravo i zato s njom povezujemo Atenu, božicu pravde i pobjede, racionalnu u svakom trenutku. Atena je simbol duhovne borbenosti koja uvijek mora ostati budna jer nijedno savršenstvo nije zauvijek osvojeno. Tako i oni rođeni u znaku Vage uvijek pokušavaju održati harmoniju i ravnotežu u vlastitom okruženju, svjesni kako je to zapravo prilično težak zadatak koji zahtijeva neprestani angažman. Još jedan mit koji uključuje Atenu povezan je sa znakom Vage. To je mit o Parisu i zlatnoj jabuci. Lijep i mlad kraljević Paris prisiljen je donijeti tešku odluku: koja je od tri boginje najljepša – Atena, Hera ili Afrodita? Iako svaka od njih nudi primamljive darove, Paris je mlad i naravno da će odabrati Afroditu zbog dara koji mu nudi – najljepšu ženu na svijetu, lijepu Helenu. Koja je, doduše, udata. Taj (na kraju će se pokazati) nesretan Parisov izbor bio je uzrok dugogodišnjeg krvavog trojanskog rata. Tema ljubavi i borbe za nju nalazimo u Trnoružici, bajci o uspavanoj princezi koju nakon stotinu godinu iz sna poljupcem budi princ. Zapitajmo se što bi se dogodilo da se princ nije pojavio? Bi li lijepa princeza spavala zauvijek? Činjenica je da svakoj Vagi život okreće oko društvenih odnosa i da je drugi ljudi potiču na aktivnost. No ako postane previše nesamostalna onda se njezin život može pretvoriti u ovisnost o drugima i neprestano čekanje poticaja izvana.

Kada govorimo o mitološkoj građi vezanoj za znak Škorpiona vrlo ćemo često naići na borbu junaka sa strašnim čudovištem kao što je to borba Herakla s Hidrom ili Perzejeva borba s Meduzom. Čudovišta u mitu su simbol instinkata ili vlastite mračne strane koju treba savladati i ukrotiti. Ta borba je često neizvjesna i u svakom trenutku postoji mogućnost da instinkti/mračna strana preuzmu kontrolu i preplave osobnost. Također, Škorpionski mit je i mit o Hadu ili Plutonu, prebogatom vladaru podzemnog svijeta. Onaj tko jednom uđe u njegovo carstvo, ne može više natrag, baš kao što je smrt odnosno transformacija koju Had simbolizira nepovratna. Međutim, transformacija istovremeno predstavlja i eliminaciju svega što nas ograničava u našem razvoju. Kada bolje razmislite, Pinokio, drveni lutak iz bajke, također ima puno dodirnih točaka sa znakom Škorpiona. Može li što biti slikovitiji prikaz preobražaja od preobražaja drvene lutke u ljudsko biće? Svi veliki psihološki strahovi ovog znaka su prisutni u bajci o neposlušnom lutku: provokacija, skretanje s pravog puta, neprestana borba između dobra i zla; tu je i regresija ka skoro primitivnom stadiju kada Pinokio biva pretvoren u magarca. Tu je i tema patnje – Pinokio prolazi kroza sve kušnje kako bi dobio zasluženu nagradu.

Lik koji predstavlja znak Strijelca je kentaur – pola čovjek, pola konj. Upravo mitološki kentauri odražavaju animalni aspekt ovog znaka – neobuzdanost, hedonizam, avanturizam. Ipak, jedan od njih, iscjelitelj Kiron živio je posve drugačijim životom – bavio se medicinom i poučavao grčke junake. Baš je Kiron onaj drugi dio kentaura – human i posvećen učenju. I Zeus odnosno Jupiter je mit Strijelca. Vrhovno je božanstvo koje određuje društvene i moralne zakone koji često za njega samoga ne vrijede. Oženjen je boginjom Herom no to ga ne sprječava da iskoristi svaku priliku za avanturu pa ćete u gotovo svakom grčkom mitu pronaći makar jednog njegovog potomka. I oni rođeni u znaku Strijelca mogu imati jedne standarde za sebe, a druge standarde za druge, obične ljude. Oni uvijek smatraju kako su nešto posebno. Tko zna, možda i jesu. Tako je mislio i Belerofont, mitski jahač Pegaza koji se nakon svladavanje čudovišne Himere, usudio bez poziva krenuti na Olimp. Naravno, kazna za ovakav hubris bila je smrt. Na kraju, bajka iz Tisuću i jedne noći o Sinbadu moreplovcu ima puno elemenata znaka Strijelca. Razbludni sin bogatog oca uspijeva svojim životnim stilom potrošiti sav naslijeđeni novac. No kada se to dogodi, ne očajava. Ukrcava se na brod i postaje gusar, prolazi mnoge avanture i iskušenja i kući se vraća bogatiji i za nova iskustva i za blago. Sve u skladu s onim da tko ne riskira ne profitira – poslovica koju često koristi svaki Strijelac.

Naravno, kada je riječ o mitovima znaka Jarca oni su mnogo ozbiljniji. Tu je za početak Kron, vladar druge generacije grčkog panteona. Ovaj gospodar Zlatnog doba, kada je sve savršeno funkcioniralo nije htio da se išta u tom savršenom dobu ikada promijeni. Zato je nakon rođenja progutao svako svoje dijete strahujući od proročanstva koje je govorilo da će ga s prijestolja svrgnuti upravo jedno od njih. Ipak, majka Reja kada rodi Zeusa posluži se lukavstvom – umjesto djeteta Kronu dade kamen umotan u dječju odjeću. Tako je Zeus odrastao daleko od oca te kada odraste prisili svog oca da ispljune ostale sestre i braću koji se udruže i na kraju pobjede Krona i njegove saveznike. Kron nije uspio u svojoj nakani da spriječi promjene što će teško uspjeti i Jarcima željnima da u svom životu održe status quo. Sasvim drugačiju sliku o Jarcu daje nam lik boga Pana – polučovjeka-polujarca. Ovaj divlji bog živi u šumama, plaši putnike namjernike (od imena Pan potječe riječ panika), prepušta se seksualnim užicima bez ograničenja. Drugi bogovi ga baš i ne vole, čini im se previše primitivnim no zato su bez problema njegove invencije proglasili svojim vlastitima – Apolon je od njega preuzeo vještinu proricanja, a Hermes je panovu frulu proglasio svojim izumom. Pepeljuga je još jedan od likova koje povezujemo sa znakom Jarca. Površnom promatraču učinit će se kao nesretna i bezazlena djevojka no Pepeljuga je u biti čvrsta, odlučna pa čak i ambiciozna, strpljivo čekajući kada će doći njezinih pet minuta. I spremno je kada ih dočeka. Ona gleda daleko – kao Jarac koji zna da pred sobom ima dosta vremena i uzvišene ciljeve i da će prije ili kasnije ostvariti ono što je zamislio.

Vodenjaka doživljavamo kao napredan i otvoren znak o čemu govore neki njegovi mitovi dok neki drugi otkrivaju i njegovu, da tako kažem, skrivenu stranu. Kao što je to mit o Uranu, prvom muškom grčkom božanstvu koji je svoju nesavršenu djecu dobivenu u zajednici s majkom zemljom Gejom zarobio u njezinoj utrobi. Samo zato što su se usudili imati nedostatke. Kod Vodenjaka često postoji da potreba za perfekcijom što potencira njihovu rigidnost i netoleranciju za koju bi većina ljudi teško povjerovala da je uopće posjeduju. Vodenjački mit je i mit o Prometeju, titanu koji je ukrao bogovima vatru kako bi je dao ljudima. Kako njegovo samo ime kaže Prometej je onaj koji vidi unaprijed te je znao kako će ga za ovaj humani čin stići užasna kazna no u vidu je imao opću dobrobit koja je za njega bila iznad svega. A Zeus je za njega pripremio strašnu kaznu – okovao ga je na planini Tartar gdje mu je orao svaki dan izjeo jetra koja bi tijekom noći opet izrastala. I ta bi muka trajala u beskonačnost da ga Kironovom molbom Zeus na kraju nije oslobodio. Neobična i moderna bajka Alisa u zemlji čuda također pripada znaku Vodenjaka. Djevojčica Alisa u bajci prolazi vrlo neobična i neočekivana iskustva pa ipak niti u jednom trenu ne pokazuje ni strah ni oklijevanje. Ne mari previše za autoritete ni protokol. Baš prava slika slobodoumnog i uvijek novih stvari željenog Vodenjaka.

Dionis, bog vina i ekstaze, prelaženja i brisanja granica, mitološki je lik povezan sa znakom Riba. Bog je sezonskog obnavljanja, gospodar ljudske i životinjske plodnosti, bog je prekoračivanja, ukidanja zabrana i tabua, bog oslobađanja i bujnosti. Smatrao se i osloboditeljem od podzemlja, bogom koji upućuje i vodi duše. On je, baš kao i znak Riba, sklon tome da se prepusti životu bez ograničenja i bez predrasuda, da mu dopusti da ga odnese kuda god već. Tu je bezuvjetno prihvaćanje vlastitih i tuđih posve ljudskih nedostataka te opraštanje. Zato i riblje osobine ima u sebi i lik Isusa Krista, božjeg sina, spremnog žrtvovati se radi ljudskih grijeha. Isus je činio čuda nemoguća za običnog čovjeka, ali promatramo li to iz vidika znaka Riba, s iskustvom svih prethodnih jedanaest znakova Zodijaka, nema toga što bi za njega bilo nemoguće. Ribe su znak za koji nije jasan pojam granica, za koje ništa nije neostvarivo, čija su vjera i nada su beskrajne i neuništive. Tužna bajka o Maloj sireni bajka je znaka Riba. Već sama tema nemoguće ljubavi, žrtvovanja sebe u svakom pogledu ima puno veze sa znakom Riba. Radi ljubavi, baš poput male sirene, Ribe su spremne žrtvovati sve. Baš kao što je mala sirena žrtvovala svoj prekrasni glas i lagodan život u podmorju radi ljubavi smrtnog čovjeka i neizvjesne sudbine na kopnu. Ribe vjeruju da bol oplemenjuje, da kroza nju izrastaju u bolje i kvalitetnije osobe. To možda i nije neistinito no je li baš potrebno u tolikoj mjeri patiti i pri tome zaboraviti na sve ono lijepo što život pruža?