Dvije prijateljice se susrele nakon mnogo godina.
“Reci mi”, reče jedna, “što je s tvojim sinom?” “Moj sin? Jadan dečko!” uzdahne druga. “Kako li se nesretno oženio s djevojkom koja neće ni prstom maknuti po kući. Ona neće kuhati, neće šivati, neće prati suđe ili čistiti kuću. Ona samo spava. Ljenčari i čita u krevetu. Jadan dečko mora joj čak doručak nositi u krevet.”
“To je strašno. A kako ti kći, je li ona bolje prošla nego sin?”
“Ah – ona je sretnica. Udala se za anđela. On joj ne dopušta da u kući bilo što radi. Posluga kuha, šiva, pere suđe i čisti kuću. A on joj svako jutro donosi doručak u krevet, zamisli! A ona spava koliko god dugo želi, a ostatak dana se odmara i čita u krevetu.”
Quod licet Iovi, non licet bovi ili što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu, kaže latinska izreka. Ova izreka govori o dvostrukim standardima – jedne koje vrijede za nas, druge koje primjenjujemo za druge ljude. Jesmo li doista skloni koristiti dvostruke standarde?
Zapravo fenomen dvostrukih mjerila je nešto što je prisutno u svakom od nas, koliko god mi to htjeli potisnuti ili kontrolirati. Ono što smatramo ispravnim i moralnim kada su u pitanju drugi ljudi, ne primjenjujemo uvijek istom mjerom na sebe, barem ne u potpunosti. Uvijek nam se čini da su kod nas okolnosti bile nekako drugačije i smišljamo opravdanja kako se nismo držali istih kriterija za sebe. Mjeriti istom mjerom sebi kao i drugima znači upotrijebiti saturnske principe. Jer će vam se – kao što to piše negdje u Bibliji – mjeriti istom mjerom kojom vi mjerite.
Naši svjetonazori i kriteriji, bili oni dvostruki ili ne, simbolizirani su Jupiterom. On govori o našim svjetonazorima, o našoj etici i moralu. Kada govorimo o Jupiteru govorimo o planetu koji predstavlja duhovni princip odnosno točnije rečeno princip duhovne ekspanzije. On govori o načinu na koji rastemo, razvijamo se, o našim potencijalima. Također, ovaj planet naš ‘link‘ prema božanskom i duhovnom, on je ono što nas povezuje s višim aspektima života. Kažu kako je jedan od njegovih zadataka da nas potiče da budemo bolji nego što jesmo. Možda zbog toga smatramo da smo bolji od drugih i da za nas vrijede neki drugi kriteriji?
Osvrnimo se i na znakove kojima Jupiter vlada – to su to su Strijelac i Ribe, oba dvostruka znaka, vatreni i vodeni znak čija priroda nije objektivna, a egzaltiran je u Raku, također vodenom znaku, koji opet nije objektivan, dapače, stvari prosuđuje na osnovu onoga što osjeća i kako je raspoložen. Osim toga, ne zaboravite kako je Rak obiteljski tip koji na prvo mjesto stavlja članove svoje obitelji i koji će zaboraviti ili zanemariti neka uobičajena pravila zato što je u pitanju netko s kim je familijarno povezan ili koga poznaje. To je sindrom krvnih, bratskih ili novčanih veza kada dvostruki standardi i najviše dolaze do izražaja.
Kada govorimo o pravednosti i objektivnosti, u cijelu našu priču se uključuje Saturn, objektivan i racionalan, egzaltiran u pravednom znaku Vage. Za razliku od etike i morala koji su povezani s Jupiterom, sa Saturnom su povezani zakonski propisi koji obvezuju i koji za određena (ne)djela predviđaju određene zakonske posljedice ili kazne. U praksi, tu ne bi trebalo biti dvostrukih standarda, dakle, prema zasluzi. Nažalost, u nekim situacijima ta praksa još uvijek ostaje pusta teorija.
